Piše: Nikola Čelan

Prošle godine fjera Svetog Duje u organizaciji Grada ugostila je svjetske zvijezde „bijelog“ hip-hopa, skupinu Stereo MC's, nakon što je tek koju godinu prije uspješno ispratilo i Gotan Project, nosioce najsuvremenijih elektroničkih plesnih intervencija u tangu, te globalnu divu fada Cesariju Evoru... Odličan posao dovođenja aktualnih, mahom najinovativnijih imena svjetske glazbene scene, započet mandatom gradonačelnika Ivana Kureta u protekle četiri godine danas je zaustavljen radikalnim populizmom nove lokalne vladajuće  garniture Željka Keruma.

Dovedena su tako još jednom na „nultu poziciju“ nastojanja splitskog građanstva za ustanovljenjem sustava novih vrijednosti u kulturi. Najavljeni 300 tisuća kuna težak koncert „7 diva“ povodom blagdana Svetog Duje, naime, u tom smislu ne donosi gradu ama baš ništa. Kao i svi potezi koje je u kulturološkom smislu do sad povukla Kerumova vlast riječ će biti tek o još jednom prelijevanju „iz šupljeg u prazno“, praksi koja organizacijom ovog koncerta, definitivno postaje odrednicom vladajuće politike u gradu Splitu.Kao i dosadašnji altruistični i „splitoljubivi“ potezi gradonačelnika-eksperimenta poput jednokratnih blagdanskih podjela novca socijalnim skupinama umirovljenika i nezaposlenih, tako i ovaj recentni pokazuje licemjerstvo i na vidjelo iznosi izbornu prevaru „realno poduzetničke“ Kerumove klike.

Jer kao što jednokratna sakaćenja gradskog proračuna, vulgarno i kolokvijalno promatrano - tuđeg džepa, otkrivaju bezidejnost i nezainteresiranost vladajućih za dugoročniji plan, investiciju koja bi vremenski i smislom sezala dalje od vlastitih cezarističkih zastranjenja i politički jeftinog, ali proračunski itekako skupog političkog marketinga, tako i napuštanje prakse dovođenja globalno priznatih svjetskih glazbenih veličina u korist isluženih „domaćih“ pjevačkih imena dovoljno govori o slaboj i već ostarjeloj viziji njihove vladavine.Suvremeni svijet i njegove uhodane, funkcionirajuće, da ne kažemo napredne demokracije odavno su osvijestile neraskidivu vezu ekonomskog s kulturnim progresom. Slikovit primjer, sasvim usporediv sa položajem Splita u Hrvatskoj, je britanski Manchester koji je od tmurne i zaostale engleske radničke spavaonice u jednom trenutku sredinom devedesetih u korist vlastitog sveopćeg napretka, lucidnim trenutkom ispravnog promišljanja gradskih vlasti prigrlio upravo nativnu popularnu kulturu. Zahvaljujući sceni koja se formirala u gradu osamdesetih godina prošlog stoljeća, i pretvaranju te scene u izvozni brand Manchestera, taj grad danas s pravom nosi titulu drugog po važnosti središta Ujedinjenog Kraljevstva.

 Manchesterska prispodoba kaže kako je industrija ovog grada u konstantnom padu od sedme dekade prošlog stoljeća, blagi uspon u osamdesetima poklopio se s procvatom scene grada pokrenute od nekolicine entuzijasta predvođene mladim vizionarom, kulturnim poduzetnikom i novinarom, nedavno upokojenim Tonyjem Wilsonom. Pokretanje kulturne industrije Manchestera vezuje se u potpunosti uz njegovo ime: otkriće genija rano i tragično preminulog pjesnika i glazbenka Iana Curtisa i legendarnih Joy Divisiona u sumraku laburističkih sedamdesetih, zasluga je na kojoj su mu danas zahvalnije no ikad generacije progresivnog urbanog kreativnog duha u svim zakucima planete. O procvatu revolucionarnog labela Factory Records i Haciende, mjesta u kojemu se zakuhala klupska povijest suvremenog europskog housea i plesne glazbe uopće, pjevaju kultni filmovi poput nedavnog „24 hour party people“, a pripisuju mu se izravno i karijere tad nadolazećih veličina komercijalno nenadmašenog New Ordera, acid rock legendi Happy Mondays te brojnih drugih ključnih imena čitave europske elektroničke glazbe i svjetske DJ kulture. „Manchesterski Beatlesi“ - jedna od najvećih rock grupa svih vremena „The Smiths“, svirali su u osamdesetima u Manchesteru neovisno o Wilsonovoj viziji, a ta „druga struja“ potom je preko Stone Rosesa iznjedrila indie glazbu, pokret koji danas predstavlja mainstream svjetske popularnoglazbene produkcije, a čiji je omasovljeni finale buknuo još u devedesetima s Oasisom i brit popom. Bizarna činjenica u priči o Manchesteru jest teroristički napad u trgovačkom centru u središtu grada 15.6.1996. kad se zbila najveća eksplozija bombe na britanskom tlu u povijesti. IRA je tada ozlijedila 200 ljudi, a šteta od eksplozije procijenjena je na 400 milijuna funti. Eksplozija je skrenula investitorsku pažnju na grad, a efekt i rezultati  nemilog događaja kazuju kako je gradska privreda regenerirana na najvišoj razini, porušena je ili modernizirana većina ruševne gradnje iz šezdesetih, stari mlinovi pretvoreni su u moderne apartmane, a po prvi puta je Manchester oduzeo primat (naravno nakon Londona) Birminghamu, kojeg on drži još od ranog dvadesetog stoljeća. 2002. Manchester je proglašen drugim britanskim gradom po izboru poslovnih leadera, a 2006. je proglašen „najboljim gradom za lociranje businessa“ u Velikoj Britaniji, što je zahvaliti, prema Wikipediji, vodećoj poziciji u umjetnosti, medijima, visokom školstvu i trgovini!Ovaj se povijesni paradoks „Novog Manchestera“ danas izučava na kolegijima kulturologije i kulturnih industrija na svjetskim sveučilištima, a način na koji se „otrježnjenje“ dogodilo golica dugo zakočene urbane i građanske snage i kod nas.

Trenutna je splitska vlast dublje no ijedna od neovisnosti na najprimitivniji način zanemarila duh i kulturu naivnim vjerovanjem u neovisnost kapitala i kapitalnih zahvata u borbi za društveni napredak. U manchesterskom svjetlu i svjetlu poražavajućih rezultata zadnjih lokalnih izbora, Split za izlazak iz svoje crne rupe ne treba showmansku figuru „poduzetnika berlusconijevskog tipa“ instaliranu od poltronskih medija i šaljivdžija nacionalnih dalekovidnica dirigiranih iz Zagreba, a podržanu neznanjem izmučenim biračkim tijelom, već zapaljivu koncentraciju lokalnog kreativnog duha koju danas otjelovljuju vitalne snage nadolazećih generacija. Atlantis, festival ekstremnog sporta i elektroničke glazbe, koji donosi stalno najaktualnija svjetska glazbena imena već treću godinu jača u Splitu, a ovo se ljeto očekuje njegovo najmasovnije izdanje do sad. Tu je i Xstatic – festival hip-hop, break dance i graffiti ulične kulture, koji također okuplja svjetski relevantna imena.